| Chapter 3 |
1 | Zmija bijae lukavija od sve zvjeradi to je stvori Jahve, Bog. Ona reče eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
|
2 | ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
|
3 | Samo za plod stabla to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
|
4 | Nato će zmija eni: "Ne, nećete umrijeti!
|
5 | Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo."
|
6 | Vidje ena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo.
|
7 | Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lića i naprave sebi pregače.
|
8 | Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je etao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova ena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
|
9 | Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.
|
10 | On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
|
11 | Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
|
12 | Čovjek odgovori: "ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
|
13 | Jahve, Bog, reče eni: "to si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori ena.
|
14 | Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat će i zemlju jesti sveg ivota svog!
|
15 | Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i ene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti će mu vrebati petu."
|
16 | A eni reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnoit, u mukama djecu će rađati. udnja će te muu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
|
17 | A čovjeku reče: "Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom će se od nje hraniti svega vijeka svog!
|
18 | Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit će se poljskim raslinjem.
|
19 | U znoju lica svoga kruh svoj će jesti dokle se u zemlju ne vrati: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah će se i vratiti."
|
20 | Svojoj eni čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ivima.
|
21 | I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj eni odjeću od krzna pa ih odjenu.
|
22 | Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!"
|
23 | Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
|
24 | Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota.
|