| Chapter 32 |
1 | Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
|
2 | Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Boji.
|
3 | Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Boje taborite!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
|
4 | Jakov poalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
|
5 | i naloi im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadrao.
|
6 | Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slukinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li naao naklonost u njegovim očima.'"
|
7 | Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka."
|
8 | Jakov se silno uplai. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve to ih je sa sobom imao.
|
9 | Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
|
10 | Onda se Jakov pomoli: "O Boe oca moga Abrahama! Boe oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!'
|
11 | Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim tapom nekoć preao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
|
12 | Izbavi me od aka moga brata, od aka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
|
13 | Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnoiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mnoine.'"
|
14 | Ondje provede onu noć; a onda, od onog to je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
|
15 | dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
|
16 | trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
|
17 | Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali drite razmak među stadima!"
|
18 | A prvom izda naredbu rekavi: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ide? Čije je ovo pred tobom?'
|
19 | odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji alje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'"
|
20 | Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su ili za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne.
|
21 | Jo mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, moda će mi oprostiti."
|
22 | Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taboritu.
|
23 | One noći on ustane, uzme svoje obje ene, obje svoje slukinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
|
24 | Prebacivi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo to bijae njegovo.
|
25 | Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.
|
26 | Videći da ga ne moe svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk ičaio dok su se rvali.
|
27 | Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagoslovi."
|
28 | Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."
|
29 | Onaj reče. "Vie se neće zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."
|
30 | Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smije pitati!" I tu ga blagoslovi.
|
31 | Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na ivotu ostadoh."
|
32 | Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je proao Penuel. Hramao je zbog kuka.
|
33 | Zato Izraelci do dananjeg dana ne jedu kukovnu tetivu to se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio ičaen u kukovnoj tetivi.
|