| Chapter 18 |
1 | Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
|
2 | "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
|
3 | Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
|
4 | O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
|
5 | Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
|
6 | Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
|
7 | Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
|
8 | Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
|
9 | Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
|
10 | Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
|
11 | Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
|
12 | Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
|
13 | Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
|
14 | Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
|
15 | U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
|
16 | Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
|
17 | Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
|
18 | Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
|
19 | U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
|
20 | Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
|
21 | Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
|