| Chapter 6 |
1 | I vidjeh: ima jo jedno zlo pod suncem i teko titi ljude.
|
2 | Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve to mu dua poeli, ali mu ne udijeli da to i uiva, nego uiva tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
|
3 | I velim: bolje je nedonoče od onoga koji bi rodio stotinu djece i ivio mnogo godina, a sam se ne bi nauio dobra niti bi imao pogreba;
|
4 | jer je nedonoče uzalud dolo i u tamu otilo i ime mu je tamom pokriveno;
|
5 | sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
|
6 | Pa kad bi takav ivio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
|
7 | Čovjek se trudi samo da bi jeo, a eludac njegov nikad da se nasiti.
|
8 | Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i to reći o siromahu koji se umije drati pred ljudima?
|
9 | Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
|
10 | to je već bilo, ime ima; i zna se to je čovjek; i on se ne moe parbiti s jačim od sebe.
|
11 | to vie riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?
|
12 | Tko zna to je dobro čovjeku u ivotu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno ivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku to će biti poslije njega pod suncem?
|