| Chapter 44 |
1 | Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.
|
2 | Ovako kae Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomae ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Jeurune, kog sam izabrao.
|
3 | Jer na ednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sunome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.
|
4 | Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice.
|
5 | Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin', drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat će se imenom Izraelovim."
|
6 | Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.
|
7 | Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloi! Tko je od vječnosti otkrio to se zbilo? Nek' nam navijesti to će jo doći!
|
8 | Ne plaite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!"
|
9 | Tko god pravi kipove, nitavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi nita ne vide i nita ne znaju, da im budu na sramotu.
|
10 | Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje?
|
11 | Gle, svi će tovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi vie od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.
|
12 | Kovač ga izrađuje na ivu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snanom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.
|
13 | Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostrue ga dlijetom, estarom ga zaokrui i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu.
|
14 | Bijae sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među umskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kie.
|
15 | Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se.
|
16 | Polovinom od toga naloi, dakle, oganj, peče meso na eravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uivam uz vatru."
|
17 | Ali od onoga to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
|
18 | Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju.
|
19 | Takav ne razmilja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kae: "Polovinom od ovoga naloio sam oganj, na eravici ispekao kruh, isprio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?"
|
20 | On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog ivota i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"
|
21 | Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti!
|
22 | Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
|
23 | Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radoću, planine, i vi, ume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!
|
24 | Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.
|
25 | Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje,
|
26 | ali potvrđujem riječ sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podiem.
|
27 | Ja govorim moru: 'Presahni! Presuujem ti rijeke.'
|
28 | Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on će sve elje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"
|