| Chapter 5 |
1 | Spomeni se, Jahve, to nas je snalo, pogledaj, vidi sramotu nau!
|
2 | Batina naa pade u ruke strancima, domovi nai pripadoe tuđincima.
|
3 | Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
|
4 | Vodu to pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
|
5 | Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
|
6 | Pruamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
|
7 | Oci nai zgrijeie i vie ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
|
8 | Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
|
9 | Kruh svoj donosimo izlaući ivot maču u pustinji.
|
10 | Koa nam gori kao peć uarena, ognjicom od plamena gladi.
|
11 | Oskvrnuli su ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
|
12 | Svojim su rukama vjeali knezove, ni lica staračka nisu potivali.
|
13 | Mladići su nosili rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
|
14 | Starci su ostavili vrata, mladići vie ne sviraju na lirama.
|
15 | Radosti nesta iz naih srdaca, na ples se pretvori u tugovanje.
|
16 | Pao je vijenac s nae glave, jao nama to zgrijeismo!
|
17 | Evo zato nam srce boluje, evo zato nam oči se zastiru:
|
18 | zato to Gora sionska opustje i po njoj se uljaju akali.
|
19 | Ali ti, Jahve, ostaje zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
|
20 | Zato da nas zaboravi zauvijek, da nas ostavi za mnoge dane?
|
21 | Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane nae kao to nekoć bijahu.
|
22 | Il' nas hoće sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
|